< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

o, bolno svijetlo, nikad tako jako
i ostro nikad nisi sinulo u zori,
u strijeli, ognju; i ko da sam plakao
vatrene suze, s kojih duplje gore:
a kroz taj pakao bljeskovi su pekli.
vriskovi drugih mucenika sijekli.


Photobucket

četvrtak, 19.06.2008.

3. poglavlje-Dylan

Sljedece noci nebo je plakalo. Ulice su bile prazne i puste. Mogao sam bezbrizno setati ulicama bez straha da ce me netko vidjeti kako utazujem svoju zed. Iako se nije moglo ni vidjeti kako utazujem svoju zed jer ju nisam utazivao. Nije bilo nikoga, cak ni starih pijandura kojima bi mogao uzeti ono malo krvi sto imaju. U svim kucama svijece i petrolejke su bacale svoju svjetlost. S druge strane ulice prilazio mi je covjek bljeda lica, guste plave kose svezane u rep satenskom masnom. Pelerina se vijorila za njim. Izgledao je velicanstveno.



Zaustavio se i rekao :” Napokon se srecemo, Alane. Prepoznajes li me? Sjecas li me se? “ gledao me.


Bio sam zbunjen njegovom ljepotom i lakocom s kojom mi se obraca. Kao da me zna cijeli svoj zivot.


Bojazljivo sam mu odgovorio :” Zao mi je ali ja stvarno ne znam tko ste vi.”


“ Naravno da ne znas, Alane. Pobjegao sam iste noci kad si se poceo pretvarati u ovo sto si sad. Cim si popio dovoljnu kolicinu krvi.”


“Oprostite ali ja i dalje ne znam tko ste vi.” Odgovorio sam zbunjeno.


“ Alane, ja sam tvoj stvoritelj. Ja sam te ucinio vampirom. Ja sam te ugrizao one noci kada si zaspao na ulici. Ja sam te ostavio na groblju.”


Napokon. Napokon netko tko mi moze reci sve o meni sada. Bio sam presretan ali i zbunjen. Zasto me ostavio zasto se tek sada pojavio.


“ oprostite...”


“Dlyan. To mi je ime.”


“oprostite Dlyan ali zasto ste me ostavili samog? Zasto ste se sada vratili”


“Zato da vidis ono sto ja nisam mogao. Da se oprostis sa svijetom u kojem si prije zivio, Alane. Da vidis sunce zadnji put. Da sam iskusis zivot vampire. Da vidis kako je biti sam i ostavljen.”


Plave oci su mu odjednom pocele sjajiti kao da se pune suzama.


Nastavio je:” Alan, mene je moj stvoritelj ostavio na ulici. Bio sam mu samo zrtva. Samo osoba od koje ce popiti. Osoba kojom ce utaziti zed. Sljedece jutro probudio sam se u nekoj ulicici. Nisam se sjecao nicega. Bio sam pijan kao i ti.”


Zastao je. Suze su mu se prelile preko kapka.


Obrisao ih je rukom i nastavio: ”Kraj mene je bila lokva krvi. Vjerojatno je netko poginuo tamo. Jer to je bila opasna ulica. Jedva sam joj prisao. Naguno sam se nad nju i krenuo piti. Ljudi su prolazi kraj mene kao da me nije bilo. Tada se pojavila ona.”


Sad su mu oci zasjale nekim cudnim sjajem,ne sjajem od suza. Nekim radosnim sjajem.


“ Imala je dugu crvenu kosu i izrazito zelene oci. Zlatnu haljinu sa crvenim rubovima. Sagnula se do mene i rekla mi je:”to se ne radi tako” imala je smjesak na licu. Bila je uzasno bljeda,ali usnice su bile crvene kao krv i oci zelene kao trava. Sjajile su se. Dok mi se nasmjesila uspio sam joj primjetiti zube. Pomgla mi je da se ustanem i primila me za ruku. “idemo” rekla je. I krenuli smo se probijat kroz gomilu ljudi u ulicama koji kao da nas nisu primjetili. Dosli smo pred jednu stariju kucu, vecu. Bila je sva u kamenu. Kao neki mali dvorac. Usli smo. Sve je bilo puno svjeca. Bilo je jako osvjetljeno. Odvela me na zavojite stube i popeli smo se. Cijelo to vrijeme mi nije pustila ruku. Drugi kat je bio veliki hodnik s puno vrata. Mi smo usli u sobu u koju su vodila jedna crna vrata sa zlatnim rubovima. U njoj je bio samo jedan svijecnjak sa vec dogorjelim svijecama. Zastori su bili navuceni preko jedinog prozora u sobi, a u kutu je stajao ljes. Posjela me na jedini stolac koji je bio u sobi kraj prozora. Zarila je nokat u svoju ljevu ruku. Iz njene ruke pocela je teci krv. “evo” i njezno mi je spustila glavu prema njezinoj ruci. Zagrizao sam joj ruku i poceo piti. Srce mi je kucalo kao nikad dosad. Njezino je samo jednom zaklucalo. Krv mi je tekla niz usta i punila mi je vene. Bio je puno ljepsi osjecaj nego kad sam pio sa ceste. Poceo sam jace gristi, ali nije bilo vise krvi. Odmaknuo sam se i vidio njezino mrtvo tjelo. Ubio sam ju.”


Suze su mu tekle ali nije ih brisao. “ nju tako prekrasnu. Nju koja mi je dala svoju krv. Nju koja me htjela nauciti necemu. Ubio sam ju Alane. Nisam ni bio svjestan da sam toliko zedan i gladan krvi da sam ju ubio.”


Zavrsio je. Prisao sam i krenuo da mu nesto kazem, ali nisam znao sto. Samo sam mu uputio prisiljeni smjesak. Uputio mi je isti takav kao da razumije. Setali smo jos dugo po obali kraj groblja i zora je skoro svitala. Ponudio sam mu prazan ljes u svojoj mrtvacnici. Prihvatio je. Pomislih d ace mu biti bolje kad se naspava, ako ce moci spavati. Legao sam u svoj ljes i poceo razmisljati o svemu sto je Dlyan rekao. Najvise me zanimalo zasto se vratio tek sada? Sada kada znam nesto o sebi i svome svijetu. Kada sam vidio sunce po zadnji put. Pomislih da je mozda usamljen pa me je pronasao. Ne znam. Zatvorio sam oci i zaspao.



ovo je zadnji post prije pocetka nove skolske godine. ljeto pocinje ja idem u englesku pa sam na brodu cijelo vrijeme tako da sumljam da cu tamo pisati. vratit cu se.



°° bleed (8)°° for°° me °° °°

četvrtak, 29.05.2008.

2-hunger

Sljedece noci ranije sam ustao kako bi ju mogao ponovo potraziti. Otisao sam do one kuce u koju je usla, bila je to neka ulicna gostionica. Usao sam i pitao konobaricu da li ju mozda zna i da li ju itko zna. Nitko nista nije znao o njoj osim da je jucer otputovala u Pariz. Pariz je bilo mjesto koje sam zelio posjetiti jos dok sam bio ziv. Oduvijek me privlacio, a sada sam dobio jos vecu zelju da ga posjetim, ali nisam mogao. Novaca nisam imao bas previse. Nocni vlakovi su bili preskupi, a danju nisam mogao putovati. Razocaran i tuzan sto ju nikada vise necu vidjeti, otisao sam na groblje.


Setao sam medu grobovima, gledao svakojako cvjece okolo njih. Grobovi su bili raznih oblika, sa krizevima i bez njih,sa uklesanom recenicom ili pak samo sa godinom rodenja, smrti te imenom te osobe. Privukao me jedan grob blizu moje mrtvacnice, blizu mola, na kraju groblja. Imao je nadgrobnu plocu i pisalo je samo “ R.I.P.” . Nije bilo imena niti godine rodenja a ni smrti. Taj grob imao je ogroman buket crvenih ruza koje su skoro prekrivale nadgrobnu plocu. Bile su nove I crvene kao krv. Cak mi se ucinilo da jedna ruza krvari, ali pomislih da sam prezedan pa mi se krv svuda pricinjava.


Sjedio sam na molu i promatrao drvo sa strane. Bilo je okruzeno pitcama koje su vec pocele svoj jutarnji cvrkut. Bio sam zedan, uzasno zedan a jutro se blizilo. Bojao sam se da cu umrjeti istog trenutka ako ne utazim svoju zed za krvlju. Tijelo me pocelo boljeti, zile mi se nisu ocrtavale. Nisam imao druge. Skocio sam na drvo i dohvatio tri najljepse ptice te ih utisao. Popio sam im krv. Nije bilo dovoljno tek toliko da se zadovoljim. Njihovu krv sam osjecao na zubima i usnicama te sam ih oblizao.

Prije nego sto sam se vratio u ljes, otisao sam do onog groba kraj moje mrtvacnice. Ruze su jos uvijek bile sve na svome mjestu. Bile su predivne, bile su kao ona. Misleci na nju, usao sam u ljes i zaspao.

Stajao sam na rubu mola sljedece noci i gledao more kao se igra sa vjetrom. Valovi su se razbijali o stjene na drugoj strain obale. Oni valovi koji bi se zaustavili na drugoj strani, razbili bi se u tisuce sitnih kapljica koje bi zasjale na mjesecini. Ostali valovi, oni nesto manji, samo bi se spustili u more prije nego bi naisli na stjenu. Mjesec je imao prekrasan odsjaj te noci u moru. Bio je okrugao i bljed. Podsjetio me na lice one prekrasne djevojke kojoj htjedoh oduzeti zivot, one djevojke koju sam zelio za svoju prvu zrtvu, one djevojke koja je otputovala u Pariz.

Usao sam u mrtvacnicu i izvukao prasnjavu bocu nekog vina, koja je stajala tamo od kada se smjestih tu. Pored nje nadoh i dvije case za vino. Vjerojatno su pripadale nekada zaljubljenom paru, koji se skrivao ovdje i uzivao u zajednickim trenutcima. Otvorio sam bocu i natocio vino u casu. Uzeo sam gutljaj tog naizgled primamljivog vina. Prije nego sto sam uspio progutati, ispljuno sam ga. Nije imalo nikakav okus, kao i ostale stvari u mojim ustima osim krvi. Uzeo sam tu napola punu casu vina i sjeo na mol.

Promatrao sam mjesec kako baca zanosno caroban odsjaj u more. Vino nisam pio, samo sam ga drzao u ruci i lagano ljuljuskao,mjenjajuci njegovu hladnu u toplu temperature.cekao sam na molu misleci d ace naici neka zaljubljena dusa,koja bi mi posluzuila kao utjeha u zedi. Nije bilo nikoga. Popih krv dvjema pticama i jednoj vjeverici sa obliznjeg drva, opet.

Cekao sam jos neko vrijeme na molu nadajuci se da ce naici neka veca zivotinja. Nakon par sati naisao je pas koji se jedva kretao. Bio je izmoren i jedva je stajao na nogama. Priblizio sam mu se neprimjetno i zgrabio za vrat. Nije mu preostalo puno krvi jer je bio pun otvorenih rana. Sazalio sam se nad njim i skratio mu muke. Ostavio sam ga na molu da ugine do kraja.


Pozurio sam do mrtvacnice i brzo usao u svoj satenom oblozen ljes. Zatvorio sam ga te brzo zaspao. Nakon toga sam se brzo probudio. Nisam mogao spavati. Vrtio sam se po malom i skucenom ljesu. Pokusavao sam zaspati, ali nikako nisam mogao. Ljes je bio pretjesan, a nisam mogao izaci van. Sunce je sjalo i probijalo se kroz drvece oko moje mrtvacnice, koja je imala jedan prozor i velika zeljezna vrata kao na nekoj crkvi.



ponavljam, prosli post, ovaj i sljedeci nisu nista posebno ali mi trebaju kao neki temelji. nisu previse razradeni. nadam se da to nije problem.



°° bleed (18)°° for°° me °° °°

subota, 24.05.2008.

new life

Te noci sam zadnji put vidio zalazak sunca. Promatrao sam ga svim svojim bicem. Bio je prekrasan. I tek sto se sunce spustilo prekrasan mjesec obasjao je groblje na kojem sam lezao.


Tu noc nisam bio sasvim mrtav, tako da sam mogao promatrati sunce ne brinuci se da ce me pretvoriti u kamen, pa poslje u pepeo. Zauvijek cu se sjecati te noci. Sunca i mjeseca kasnije.


Posto nisam jos bio sasvim mrtav,moji zubi jos nisu promjenili oblik, bili su isti, ali te noci promjenili su se. Ja sam polako umirao. Moje tijelo se mjenjalo. Cuo sam srce kako tuce i bori se za zivot. Nisam zelio zivjeti, a opet, nisam zelio umrjeti. Bol u mom tijelu bila je sve jaca i jaca. Nisam joj se mogao oduprjeti, a moje srce, tuklo je sve jace i jace. U jednom trenutku srce se prestalo boriti, a bol je nestala.Bio sam mrtav, sigurno. Ne. Moje tijelo je bilo mrtvo. Ja sam jos uvijek bio ziv. Moja koza, Moji zubi, Moje ruke...sve se to promjenilo. Koza bila je bljeda, zubi bljestavo su se sjajili, ocnjaci bili su duzi, veci kao kod vuka, a moje ruke...one su bile ocrtane venama i vidio sam krv kako tece njima, a moji nokti, bili su sjajni i dugacki. bio sam prekrasan. da...i dok sam bio ziv bio sam zgodan mladic, ali sada moja koza davala je jos ljepsu sliku.

Te noci bio sam zedan. Zedan krvi. Otisao sam u grad, Trazeci zrtvu kojoj cu oduzeti zivot. Kretao sam se mracnim napustenim ulicama, Punim kuge. Nisam se bojao jer sada kada je moje tijelo mrtvo nikakve bolesti mi nemogu nauditi. Pazljivo sam promatrao ljude. Nisam zelio tek neku osobu, zelio sam nekog posebnog. Nekoga tko stvarno ne zeli zivjeti i ne boji se smrti. Nisam zelio nekome oduzeti zivot a jos ga moze iskoristiti.

Hodao sam ulicama i vukao se mracnim kutovima dok nisam spazio nju. Imala je dugu zelenu haljinu sa srebrnim rubovima koji su se skoro vukli po podu, smedu ravnu raspustenu kosu. Bila je prekrasna. Nije zeljela zivjeti. Nije imala nikoga. I tu sam se nasao ja. Ali...tko sam ja da joj oduzmem zivot? Ja sam samo zedan krvi...


Krenuo sam ju pratiti. Brzo se kretala po malim i skucenim ulicama punim pijanaca i raznih kurvi. Dosla je do neke kuce te tamo usla. Cekao sam je da izade, ali nje nije bilo. Zgrabio sam iza ugla nekog pijanca i popio mu krv da utazim zed. Bio je moja prva zrtva, iako sam zelio da to bude ona. Ali usla je u kucu i nije izlazila van a sunce je izlazilo za sat vremena. Stari pijanac bio je nasmijan, procelav i sav poderan. Nitko se nebi cudio da ga nade na ulici mrtvog. Pozurio sam do mrtvacnice, pretrcao preko mola i brzo usao u svoj ljes.


ova prica je skupljala prasinu kod mene u biljeznici.
nije dovrsena, a ono sto je napisano, napisano je prije godinu dana.
mislim da je vrijeme da i ona izade na svijetlo vasih monitora. likove ne primam. trenutno. ne znam da li cu se predomisliti. ovo nije sumrak ff. prica je inspirirana intervjuom s vampirom od Anne Ricce. nadam se da ce vam se svidjeti.
.



°° bleed (19)°° for°° me °° °°

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.